Životne priče jedne mame

  Odlično smo krenuli u ovu već deset dana novu godinu. Pitate se kako? Pa s temperaturom naravno, srećom nije dugo trajala, ali opet dovoljno dugo da mama uzme bolovanje i ostane doma s malcem odmah nakon školskih praznika.  I mogu vam reći da jedva čekam sutra povratak na posao, j edva čekam povratak u rutinu, jer ovo kad sam samo doma mi je već dosta. Nisam izašla iz tajica i razvučene majice danima već, više ni ne znam kako je biti u društvu s nekime osim mojih ukućana. Znate što mi najviše ide na živce kad sam samo doma? Što više pospremam, čistim, usisavam, brišem i kuham to se sve više nereda radi. To je jednostavno nemoguće, vratim stvari na svoje mjesto u dnevnom boravku, u sobi je već gomila robe koja me čeka da se sredi, kada to riješim onda kuhanje ručka, pa pospremanje, itd. Imam osjećaj da stalno nešto radim, i da se stalno vrtim u krug, jer koliko god čistila neredu nikad kraja. Na kraju dana budem umornija nego kad dođem doma s posla i kad me čeka tek kuhanje i sve ost

 Posljednji su sati u ovoj godini i imam osjećaj da je ova godina proletjela u trenu. Ma što u trenu, u treptaju oka! Sjećam se kako mi je mama govorila: " Vidjet ćeš kad dođeš u moje godine, kako će ti godine proletjeti!" Samo sam se smiješila i mislila si kako je u krivu, jer je tada jedan školski dan trajao cijelu vječnost. Trebam li joj reći kako sam bila u krivu, a ona potpuno u pravu?!  Nikad nisam mislila kako je moja mama patnica, kako joj kronično nedostaje vremena, kako nema vremena za sebe i kako zaista čini sve što može za nas, iako nas je ponekad i ljutila. Posebice kada bi mi skratila izlazak ili ne bi dopustila prespavanac kod prijateljice. Nisam previše razmišljala o njenim potrebama, nego naravno o vlastitim potrebama. Sada tek shvaćam njene postupke, njene ljutnje, neodobravanja, njena pitanja i odgovore. Sada shvaćam koliko me htjela zaštititi i koliko mi je htjela pomoći čak kad i ja to nisam htjela.  Jesu li onda mame patnice? Žene koje se cijeli život bo

 ....  Na kraju još jedne godine.  Na kraju još jednog poglavlja.   Na početku novog poglavlja i nove knjige, novih stranica koje čekaju da budu ispisane.  Odlučila sam da staviti na papir i napisati neke svoje odluke koje želim ostvariti u novoj godini. Odlučila sam napisati sve ono što mi je prijeko potrebno kako bih bila zadovoljna mama i žena.  1. Pronaći vrijeme samo za sebe  To mi mora postati prioritet, jer u posljednje dvije godine sam to posve zapostavila. Jer jednostavno uvijek stavljam sve ispred sebe, ali prijeko mi je potrebno biti sama sa sobom. Vrijeme u kojem ne radim ništa drugo nego odmaram, čitam, šetam ili jednostavno pijem kavu. Biti sama sa sobom ne podrazumijeva istovremeno kuhati ručak, pospremati stan ili slično. Već ne raditi ništa i samo biti prisutna u trenutku.  2. Naučiti uživati u sitnicama Počela sam uživati i cijeniti sitnice koje uljepšavaju i obogaćuju naš život. Iako me upravo te sitnice znaju i izbaciti iz takta, naučila sam cijeniti sve dobro što s