dojiti ili ne dojiti – odluka je samo majke!

Studio Partum


Čini li se i vama ili je to samo kod mene da se odmah nakon pitanja o spolu bebe, krije
pitanje o dojenju? Onako usput tijekom razgovora, pita se novopečenu mamu ili njenu mamu ili svekrvu, ili muža: "Jel' doji?" I onda ovisno o odgovoru, ide daljnji razgovor. Ako je odgovor potvrdan, ide jasan stav kako je to normalno i potpuno prirodno i nešto što se podrazumijeva. Ako je odgovor negativan onda ide neprimjetno okretanje očima i razgovor se okreće u drugom smjeru. Zašto je to tako? Zašto se majke svrstava u dvije kategorije? Dojilje i ne-dojilje i po tome ih se ocjenjuje i kritizira? Zašto? Zašto naše društvo na temelju toga ocjenjuje mame?

Da, dojila sam svoju djecu i dojim još uvijek. Ali isto tako sam s prvim koristila adaptira no mlijeko kad mu je bilo potrebno, jer ja nisam imala dovoljno mlijeka. U koju ja onda kategoriju spadam? U koju kategoriju se nalaze mame koje se trude, plaču i čine sve da doje svoje dijete ali im to ne ide od ruke? U koju kategoriju ide mama koja od bolnih bradavica ne odustaje od dojenja jer ona misli da to mora? 

Vrijeme je da prestanemo vršiti pritisak na mame, vrijeme da budemo potpora i pomoć svim mamama koja god bila njihova odluka. Dati adaptirano mlijeko svom djetetu koje je gladno nije pogrešno, zapamtite to. Ne mora sve biti kako je napisao u knjigama ili kako su vam rekli, ponekad jednostavno morate poslušati svoje tijelo.
Zašto sve to pišem? Jer sam trenutno u jednoj drugoj dilemi. Ako dojiš bebu samo 6 mjeseci je premalo, i svi kažu da trebaš još i zašto više ne dojiš. Ako dojiš bebu duže od godine dana onda spadaš u kategoriju nenormalnih, jer što će djetetu od 1 godine više dojenje kad može jesti sve?

Opet i opet, kategoriziranje i generaliziranje. Čemu? Ako mama i beba žele duže dojiti, neka tako i bude, to je njihova odluka. Odnosno to je odluka majke kad će prestati dojiti, nikog se drugog ne tiče. Ona je ta koja zna koliko je vremena uložila u dojenje, koliko je to istovremeno divno i iscrpljujuće, ona zna kad je dojenje ponekad jedina utjeha bebi.  Zašto onda ukinuti dojenje jer se to tako radi ili jer je nekome smiješno i čudno da se doji dijete nakon prve godine?

Svog starijeg sina dojila sam godinu dana, a sad svog mlađeg sina dojim više od 11 mjeseci. Iskreno ne znam kad ću prestati, iako se uskoro vraćam na posao. Nadam se da ćemo uspješno žonglirati dojenje i moj povratak na posao, jer mislim da se to može, dok god meni dojenje ne bude predstavljalo veću gnjavažu odnosno teret. U tom trenu, sigurno da ću odlučiti i prestati dojiti, ali dok god uživamo u tim našim zajedničkim trenucima,dojit ću ga. 

https://www.instagram.com/ovo.smo.mi/

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Otok sreće zvan Vrgada

Kako uskladiti brak i život?

Mama je na bolovanju. Opet!