Kako se što manje umoriti na godišnjem odmoru s djecom?


Naša otočka pustolovina došla je pri kraju. Naš obiteljski godišnji odmor je završio, i polako se vraćamo u svakodnevnu rutinu. Još malo uživamo u ljetnim radostima prije povratka u školske klupe i novim obavezama.
Jesmo li se odmorili dok smo bezbrižno "otočarili" ili umorili? 



Ako kažem da smo se jedan tren smijali od uha do uha, a drugi tren galamili po kući, bila bi najrealnija scena kao iz nekog dobrog humorističnog filma. Zaista je bilo tako. Kad samo stigli na naš otok i u naš novi dom sljedećih dva tjedan bila nam je potrebna prilagodba koja je trajala otprilike dva dana. Posebno je ta prilagodba na novu okolinu i prostor bila potrebna našem malcu, kojemu je sve bilo novo i zanimljivo. Ta dva dana bila su izuzetno stresna i za mene, jer je malac slabije jeo i bilo je jako izazovno priviknuti ga na novi dom. Bila su mu zanimljiva vrata od terase koja je stalno otvarao i zatvarao, pa je stalno izlazio na vanjsku prostranu terasu, pa se počeo penjati stepenicama. Sve što do tada još nije vidio bilo mu je jako zanimljivo, stoga smo se muž i ja stalno izmjenjivali i bili s njim. 

Nakon što je prošla prilagodba i nakon što je upoznao svoj novi teren, sve je postalo malo lakše, jer se već naučio kako sam popeti ili sići sa stepenica. Spas nam je bila vanjska terasa u kojoj smo provodili topli dio dana kada malac ne bi spavao. Tada nam je bazenčić u hladu, puhanje balona ili tuširanje s vodom bio spas za taj topli dio dana. Svako popodne provodili smo na plaži koja je bila odlična, jer je imala ljuljačku i tobogan u hladu i pijesak za igru. Dok se stariji brat družio sa svojom ekipom, ronio i skakao u more, mi smo bacali kamenčiće u more ili ponekad plivali s malcem u svom luftiću. Kako naš malac nije previše oduševljen morem kao njegov brat kojeg ne možeš izvaditi iz mora, i tu smo se izmjenjivali. Dok bi jedan plivao, drugi bi bio s malcem, i tako naizmjenice. Što mislim da je najbolja kombinacija ako želiš barem otplivati u miru. Kompromis je najbolja stvar. Tako je bilo i kad bi sa starijim sinom otišla povremeno na jutarnje kupanje. Samo s jednim ručnikom i rezervnim kupaćim kostimom zaputili bi se na naše tajne plaže i guštali u moru. 


Što je možda najvažnije reći kako se što manje umoriti na godišnjem odmoru?
 Mislim da je najvažnija priprema. 

Priprema planiranih jela i kupnja istih namirnica je nešto što će znatno olakšati posao kuhanja. Pritom ne gubiš vrijeme na planiranje i smišljanje jelovnika, već si ga unaprijed napišeš za taj period. Priznajem nisam ni ja to radila prije, ali s godinama čovjek nauči na greškama. Tako da sada više nije najvažnija stvar jesam li ponijela žutu haljinu ili crnu, već jesam li ponijela smrznuti gulaš i bolonjez. Jesam li spakirala meso, povrće i voće, jogurte, itd. Kako mi putujemo na otok koji ima samo jednu trgovinu, potrebno je dovući što više namirnica i hrane za najmanje tjedan dana. A nakon što se smanji zaliha idemo brodom na kopno u kupnju novih namirnica za sljedećih tjedan dana. Sad ćete reći da se sve vrti oko hrane, ali kada moramo jesti, a svi znamo da djeca posebno ogladne nakon kupanja. I vjerujete mi na riječ kada kažem da sam u počecima gubila puno vremena na smišljanje jelovnika, ovako kada si u bilješkama spremim jelovnik za taj period kojeg se ne držim fiksno jer primjerice kada sam vidjela da se prodaje friška riba onda bi to kupila ta taj dan. Time sam smanjila vrijeme provedeno u kuhinji, i ubacila jutarnje kupanje ili odlazak na kavu. 
Trebala bih ovo prakticirati i kad sam kod kuće a ne samo na godišnjem odmoru, morat ću se potruditi da mi to postane redovni posao, planiranje obroka. 

Što mi je bio najdraži dio godišnjeg odmora? Pa to je bar lako. Kad su klinci napokon zaspali, i kad smo u tišini muž i ja sjeli za stol i popili čašu vina. 

Terasa, zvjezdano nebo, čaša vina i tišina. Što mi više treba? Samo sam se nadala da će idila potrajati i da se nitko neće probuditi. 
Iako godišnji odmor s djecom nije odmor na kojem ćeš se odmoriti ili napuniti baterije do kraja, ali otputovati negdje i malo se odmaknuti od svakodnevice i promijeniti okolinu je zasigurno nešto što nam je bilo potrebno. 
Na povratku prema kući slušajući radio čula sam zanimljivu činjenicu, kako je nakon godišnjeg odmora potreban još jedan godišnji odmor odnosno dvostruki godišnji odmor. Radi se o tome da se vratiš na posao, a na poslu nema tvog šefa ili šefice, jer je na godišnjem odmoru. Što bi značilo da se polako vraćaš u rutinu na poslu bez pritiska. 

Pitam se vrijedi li to i za nas roditelje, da nam je nakon povratka s godišnjeg odmora s djecom, potreban godišnji odmor bez djece odnosno bez naših malih šefova? 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Otok sreće zvan Vrgada

Da je učitelj biti lako, bio bi to svatko!

Dobar početak godine?