Što nas je naučila 2020. godina?

unsplash.com



Vjerujem da nas je ova 2020. godina prije svega puno toga naučila i namučila. I svakako će biti zapisana u povijesti za sve buduće naraštaje. Ova 2020. godina bila je izazovna godina, vjerojatno najizazovnija i najčudnija godina u mom životu. Jer sve što si ne tako davno, samo prije godinu dana, smatrao normalnim i sve što si radio svaki dan, poput običnog prijateljskog pozdrava, zagrljaja ili samo dodira s osobom, je postalo strano i nepoželjno. 

Vjerujem da mnogi misle i kažu kako bi ovu godinu trebalo jednostavno prekrižiti i izbaciti iz kalendara, ali mislim da ipak ima nešto dobrog u ovoj godini. Iako ima više negativnih priča oko nas, iako nas svaki dan bombardiraju brojevima i vijestima iz bolnica, iako često umjesto pozitivnih priča, slušamo i gledamo samo negativne priče, iako su i mnogi izgubili posao ili su u potrazi za novim poslom, potrebno je napisati i istaknuti nešto dobro. Potrebno je reći nešto pozitivno u moru loših vijesti, potrebno je napisati nešto više od brojeva kojih nas svakodnevno okružuju. 

Znam da nikome ova godina vjerojatno nije kako je zamišljao, jer tko bi na samom početku godine rekao da će se sve tako razvijati? Još sam na početku godine bezbrižno hodala ulicom s velikim trbuhom i iščekivajući najslađi poklon ove godine. Rodila sam točno 15 dana prije pojave koronavirusa u našoj zemlji. Rodila sam prije nošenja maski i zabrane pratnje na porodu. Rodila sam našu sreću u vremenu kad je još sve bilo dopušteno i kada se činilo da se to kod nas neće pojaviti. Nitko nije mogao naslutiti na početku godine da ćemo skoro dva mjeseca provesti u lock down-u i da ćemo na svakom koraku prskati dezinfekcijsko sredstvo, koje je postalo naš novi najbolji prijatelj, uz obavezne maske. 

svi smo mi nešto u ovoj godini izgubili 

Neki su izgubili svoje najmilije, neki nisu uspjeli biti uz svoje bližnje, nekima je posao krenuo jako loše, neki su se jednostavno izgubili u cijeloj ovoj situaciji. I to treba reći. Treba reći da je svima teško, svima teško pada ovaj osjećaj neizvjesnosti i bespomoćnosti. Jer nema više onog osjećaja opuštenosti kada si s nekim u društvu, pa premda su to samo tvoji bližnji. Uvijek nam se isto pitanje vrti po glavi: Hoću li zaraziti koga a da to ni ne znam? Hoće li me tko zaraziti? Iako se pridržavamo svih mjera, i pazimo na svaku sitnicu, uvijek je prisutan strah. Strah od bolesti i strah da razboliš svog najbližeg. 

Kako naći nešto dobro u ovoj 2020. godini? 

Možda nas je ova godina dobro razmrdala i vratila na tvorničke postavke kako bi fokus stavili na nas i na naše bližnje. Na očuvanje zdravlja i očuvanje svih oko sebe. Naučila nas je, ako ponekad zaboravimo, da nam je potrebno tako malo da shvatimo da imamo sve. Možda je to duži razgovor s dragom osobom, video call s obitelji. Možda je to prva jutarnja kava s mužem ili zajednički ručak. Možda nam je potrebno malo više razgovora, kako bi upotpunili našu svakodnevicu. Mislim da će upravo ovakvi biti i božićni blagdani koji nam slijede. Možda ćemo napokon ono materijalno zamijeniti s time tko je s nama oko stola, a da ćemo ono što je ispod bora staviti u drugi plan. Ima li veće radosti od toga da ju dijeliš sa svojim najmilijima? 

Što je onda dobro u ovoj 2020. godini? 

Vjerujem da će na kraju svatko od nas na kraju ove godine pronaći nešto dobro. Zašto? Zato što nas to dobro drži na površini i gura nas dalje. To nešto dobro daje nam snagu i kad padnemo da ponovno ustanemo. Svi trebamo naći nešto dobro u cijeloj ovoj priči i toga se držati. Što je nama dobro donijela ova godina? To je naša druga sreća koja je upotpunila našu obitelj. To je njegov prvi osmijeh. To je njegovo prvo putovanje. To je njegov prvi izlet trajektom. To je njegov prvi zubić. To je njegovo okretanje i puzanje. On je naše dobro u ovoj 2020. godini. I osim što ćemo mu jednog dana pričati o ovoj čudnovatoj godini, želim mu i pričati o ovoj godini koja je njemu bila najbolja godina jer je sve radio i doživio po prvi put. Stoga maknimo se od negative i učinimo ove posljednje dane ove godine vrijedne za prepričavanje nečega dobrog. Jer dobra djela se pamte i pričaju, zar ne? 

                                                            

                                                                                             








        Studio Partum

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Da je učitelj biti lako, bio bi to svatko!

Slika
Biti učitelj kažu nije posao, već poziv. Kažu da učitelji stvaraju buduće znanstvenike, liječnike, inženjere, novinare, arhitekte i sva ostala zanimanja. Kažu da učitelji mogu promijeniti svijet. Kažu da učitelji imaju velika srca. Zašto se onda kaže da učitelj može biti svatko? Zašto smo često u društvu na marginama? Zašto se onda često u društvu osjećamo izostavljeno?   Sjećam se kako sam se kao djevojčica igrala škole, to mi je bila omiljena igra. Skrivećki sam pisala plan ploče na unutrašnju stranu ormara, pa bih brisala kad bi mama ulazila u sobu. Sjećam se kako sam se osjećala važno dok sam pregledavala i ocjenjivala sestrine uratke. Sjećam se uzbuđenja od pomisli kako ću ja jednog dana biti učiteljica i voditi jedan razred. Evo me danas, dvadesetak godina kasnije radim ono što volim. Zaista je to tako, nadam se da to i moji učenici osjete i da vole dolaziti u školu.    Želim prije svega da se učenici osjećaju u školi i u razredu sigurno, ugodno, da znaju da...
Pročitajte više

Dobar početak godine?

Slika
  Odlično smo krenuli u ovu već deset dana novu godinu. Pitate se kako? Pa s temperaturom naravno, srećom nije dugo trajala, ali opet dovoljno dugo da mama uzme bolovanje i ostane doma s malcem odmah nakon školskih praznika.  I mogu vam reći da jedva čekam sutra povratak na posao, j edva čekam povratak u rutinu, jer ovo kad sam samo doma mi je već dosta. Nisam izašla iz tajica i razvučene majice danima već, više ni ne znam kako je biti u društvu s nekime osim mojih ukućana. Znate što mi najviše ide na živce kad sam samo doma? Što više pospremam, čistim, usisavam, brišem i kuham to se sve više nereda radi. To je jednostavno nemoguće, vratim stvari na svoje mjesto u dnevnom boravku, u sobi je već gomila robe koja me čeka da se sredi, kada to riješim onda kuhanje ručka, pa pospremanje, itd. Imam osjećaj da stalno nešto radim, i da se stalno vrtim u krug, jer koliko god čistila neredu nikad kraja. Na kraju dana budem umornija nego kad dođem doma s posla i kad me čeka tek kuhanje ...
Pročitajte više

Zašto blog?

Slika
Iako sam imala na umu neku drugu temu za obraditi, mislim da je ipak red reći zašto sam odlučila pokrenuti blog i što ja zapravo ovdje radim. Ne, nisam ovdje jer mislim da ću sad preko noći postati poznata blogerica. Daleko sam ja od toga, miljama daleko, ja sam više ovdje u prolazu i rješavam sve nekako u hodu. Tako je i nastao ovaj blog, u hodu i preko noći (kada djeca spavaju). Iako pomisao na pokretanje bloga je već neko vrijeme u mojoj glavi (moglo bi se reći nešto više od godine dana), ali nikako da se spoje sve zvijezde i da se to i ostvari. Ali izgleda da ipak je jer ovo pišem. Rekla sam si zašto ne pokušati pisati kad ionako uvijek nešto pišem, zašto to onda ne staviti online pa možda se i nekome svidi. Iako ne treba se nikome ni svidjeti ni lajkati ni šerati, ovo je meni za ljubav. Baš je. Ovo je moja želja, moje vrijeme, moje pisanje i moje razmišljanje. Ne očekujem uzvike oduševljenja, pljeskanje ili slično. Sve što pišem i što ću pisati nastaje kao poticaj svemu što promi...
Pročitajte više