Prestanak dojenja

 Ispričat ću vam našu priču, sasvim iskreno o našem dojenju koje je trajalo pune dvije godine. Da mi je netko rekao prije trudnoće da ću toliko dugo dojiti rekla bih nema šanse. Svog prvog sina dojila sam godinu dana, prestanak dojenja nismo ni osjetili. On je otpočetka imamo dudu, jeo je sve uvijek bez  problema i nekako smo jednostavno tako lagano prestali dojenje da nismo ni on ni ja oko toga stvarali neki problem. Već sam pisala o dojenju  i mojem iskustvu https://ovosmomii.blogspot.com/2021/01/ni-da-ni-ne-o-dojenju.html?m=1

Sada mi nevjerojatno zvuči kad kažem da sam ukupno oba sina dojila tri godine. No, krenut ću ispočetka kako je sve krenulo s mlađim sinom. On je odmah prihvatio dojku i dojio je bez problema. Zaista nismo imali previše problema oko dojenja, on je odlično napredovao i dobivao na težini,  čega sam se nekako najviše strašila. Jer mi je upravo stariji sin slabije u početku dobivao na težini, pa sam mu i uvela jedan obrok s adaptiranim mlijekom. Ali ovaj put to nije bilo problem, malac je napredovao, a ja sam imala dovoljno mlijeka. Sve je išlo nekako glatko, dudu je u početku prihvaćao da se lakše uspava, ali bočicu mu nikad nisam imala potrebe dati. S nekih njegovih pet mjeseci jednostavno više nije htio dudu, samo ju je izbacivao ili ju ne bi ni prihvatio. Stoga sam odlučila maknuti dudu, zato je tada dojenje bilo za sve : za uspavljivanje, za hranjenje, za utjehu, za bol i sve ostalo. Kad god bi zaplakao znala sam što želi, i reći ću vam iskreno ponekad mi je to već počelo strašno ići na živce jer me stalno tražio. Budio se po noći po nekoliko puta, malo bi dojio i onda zaspao. I tako je to trajalo pa reći ću vam iskreno do druge godine kad smo prestali s dojenjem. Bilo je noći kada bi se manje budio, možda dva puta, a bilo je noći kada bi se više puta budio, toliko da sam se ujutro probudila umorna. 

No, vratimo se na početak dohrane koja je krenula vrlo klimavo. Malac nije bio previše zainteresiran za hranu, jeo bi ponekad odlično, ponekad polovično, a ponekad nikako. Nikad nisam znala kako će biti. S dohranom smo krenuli s navršenih 6 mjeseci, jer kako je odlično napredovao dojenjem nismo imali potrebe krenuti prije. Svaki dan je bio izazovan s dohranom, a nakon dohrane obavezno bi uslijedilo dojenje kao slatki desert. Nekad nije znao ništa pojesti, ali zato bi dojio non-stop. I takvi dani su bili izuzetno zahtjevni, jer ponekad nisam znala na koji način da nešto drugo pojede osim mog mlijeka. 

Ali nekako je počeo bolje prihvaćati ostalu hranu i počeo je uživati u jelu. Ali i dalje se po noći budio često, toliko često da sam mislila da je gladan. Stoga sam mu pokušala nekoliko puta dati bočicu, ali malac bi je samo ispljunuo. Pokušala sam mu i dati zasitan obrok prije spavanja da bolje spava, ali nije ni to pomoglo. Kada se malac budio samo dva do tri puta po noći to je bila "dobra noć", kada je više puta to je bila "loša noć". 

Zašto sam onda dojila toliko dugo? Dojenje je za mene zaista nešto najprirodnije i najljepše za doživjeti. Uživala sam u dojenju, uživala sam u tim našim trenutcima nježnosti, utjehe i sigurnosti. Dojila sam uvijek bez problema svugdje, nisam imala sram ili sam se "skrivala". Dojila sam toliko dugo jer se nisam zamarala ostalim komentarima, jednostavno sam vidjela da je njemu to potrebno i da još uvijek nije bio trenutak za prestanak dojenja. Kako on nije imao dudu ni bočicu, njemu je zaista to dojenje bilo sve. Kada je s godinu i šest mjeseci krenuo u jaslice, mislila sam da je možda tada trenutak kada trebamo prestati. Ali rekli su nam na prvom roditeljskom sastanku kako tijekom adaptacije(prilagodbe) nije preporučljivo mijenjati rutinu ili ukidati nešto. Odlučila sam kako nećemo još prekinuti dojenje koje je njemu tada itekako bilo potrebno kad bi se vratio iz jaslica. 

Srećom jaslice je odlično prihvatio, već sam pisala našu prilagodbu  na svom blogu https://ovosmomii.blogspot.com/2021/10/privikavanje-na-jaslice-s-tatom.html?m=1. 

Kada je onda došlo vrijeme za prestanak dojenja? Tijekom trajanja zimskih praznika odlučila sam da je sada vrijeme postupnog prestanka dojenja, ali tada se malac prehladio i razbolio. Tada kada je dobio svoju prvu temperaturu, dojenje je i njemu i meni bio spas. Kada smo se opravili i vratili se u našu svakodnevicu odučila sam da je došlo vrijeme. Malac više nije kao prije odmah htio dojiti kada bi se vratio iz jaslica, nego smo tek navečer prije spavanja dojili. On je sve više guštao u jelu, sve je više sam tražio jesti, pokazivao namirnice, a sve mu je manje bilo potrebno dojenje. Tako da smo ostali na dojenju prije spavanja i jednom kad bi se probudio. Postupno smo izbacili dojenje tijekom noći koje je trajalo nekih tjedan dana, znao bi se prvih par noći buditi i tražiti, ali umirila sam ga zagrljajima ili bi ponekad popio čaja na bočicu. Sada već nekoliko dana ne dojimo, ni prije spavanja ni tijekom noći. Popodne  ponekad bi znao tražiti dojenje, plakao bi, ali bih ga uz igru, pjesmicu ili neku drugu animaciju umirila i utješila. Od kada ne dojimo po noći bolje spavamo, manje se budi, ali zato ustajemo kao i uvijek jako rano do šest sati svi smo već budni. Znalo je biti nekoliko noći kad bi se gospodin probudio i ranije, ali nadam se da neće više. Navikla sam se već na ranije buđenje, jer i stariji sin je ranoranioc, tako da mi uz njih ne treba budilica. 

Savjet za sve dojilje koje se pitaju kada prestati dojiti: Jednostavno slušajte sebe i svoje dijete! Ne slušajte ostale, zanemarite tuđe komentare, nitko nema pravo da vam drugačije kaže, jer samo vi znate najbolje što je za vaše dijete. Kada vidite da je malac spreman, kada vidite da mu ti više nije toliko potrebno, tada to napravite. Postepeno, polako, bez žurbe i s puno strpljenja. Neće biti uvijek jednostavno i htjet ćete odustati, ali vidjet ćete da se donijeli dobru odluku za sebe i svoje dijete. Meni je još uvijek pomalo nestvarno kako više ne dojimo, ali zaista došlo je u pravo vrijeme i donijeli smo pravu odluku.