Društvene mreže. Što uopće radim tamo?

U posljednje se vrijeme upravo to pitam:

                                                                 Zašto sam ja tu?

Trebam li uopće biti na društvenim mrežama? 

                                            Ima li mjesta za mene? 

Nisam Influencerica, nisam promotorica, ne dijelim darivanja, ne radim nikakav  "fashion haul", itd. Zašto sam onda tu? Što me to veseli na društvenim mrežama? Ima li uopće na društvenim mrežama dobrog sadržaja s u kojem se prikazuju dijelovi stvarnog života. Naravno da ima, jer da nema već odavno ne bih bila ovdje. 

Prošlo je gotovo tri godine otkad sam moj privatni račun otvorila vidljivim za sve. Instagram sam otvorila davne 2013. godine kada sam pratila nekoliko svojih prijatelja i oni mene. Tako je bilo godinama, objavljivala bih svoje najdraže trenutke i fotografije. Što se promijenilo? Počela sam sasvim slučajno pisati tekstove za Supermame https://supermame.hr/2018/06/05/stalan-posao-ili-drugo-dijete/ i upoznala jedan novi uvid društvenih mreža. Upoznala sam nove zanimljive profile, nove osobe koje stoje iza svojih profila i stvorila svoj nekakav krug prijatelja-pratitelja. Prvenstveno pišući za Supermame portal shvatila sam da na društvenim mrežama ima mnogih zanimljivih, poučnih, iskrenih profila s kojima sam se mogla poistovjetiti. Najčešće su to bili profili različitih mama koje se nalaze u sličnim situacijama kao i ja, dijelile smo različite faze života kroz majčinstvo, karijeru, život. Pisale smo iskreno, dopisujući se kad smo pronašle vremena, bez obaveza dijelile neke privatne stvari s kojima smo se poistovjetile. 

Za mene je Instagram i dalje društvena mreža na kojoj objavljujem svoje najdraže trenutke, fotografije, misli, sjećanja, uspomene i to se nikad neće promijeniti. 

Kroz svoj profil želim pokazati svoje osjećaje, strahove, ljubav, misli, kaos majčinstva i obaveza, lijepih trenutaka koji trebaju ostati trajno zabilježeni. U posljednje nemam previše vremena za društvene mreže i blog, jednostavno ne stignem kao kada sam bila na porodiljinom dopustu. Tada sam bila najaktivnija i napisala sam najviše tekstova u tom periodu. Sada se zna dogoditi da preko tjedna uopće ne stignem ništa objaviti, a ponekad kada bih htjela navečer nešto i objaviti jednostavno od umora zaspem. Nikad nisam napisala neki post i spremila ga za buduću objavu, uvijek pišem iz glave u tom trenutku kada i objavljujem. Nemam unaprijed pripremljenije fotografije, nemam isplanirane fotografije niti lokacije. Moje fotografije nastaju isključivo za uspomenu i spontano, što u posljednje vrijeme mi nedostaje. Veselim se toplijim danima izvan stana, šetnjama u prirodi i okolici, veselim se prestanku viroza, prehlada, bolesti, izolacije i sve što ide u paketu. 

Volim društvene mreže, mislim da mogu biti korisne i da se na jednostavan i brz način može na ovaj način doći do mnogih informacija, vijesti, zanimljivih i poučnih sadržaja. 

Ali kako onda "izbjeći" sve one ružne strane društvenih mreža? Vrlo jednostavno ograničiš svoj krug, pratiš one profile koji te inspiriraju, nadahnjuju, s kojima se možeš poistovjetiti. Nikad nisam bila u nikakvoj grupi podrške ili slično, nisam znala da i to postoji dok mi jedna moja draga prijateljica to nije otkrila. Nikad mi nije bila namjera "kupiti" pratitelje, nametnuti da me netko zaprati, jer želim da na mom profilu dođu osobe koje vole čitati moje tekstove i koje će ostati zbog toga, a ne zato što svako malo imam neko darivanje. Ne vidim ništa loše u darivanjima ako tako podržavaš male poduzetnike ili promoviraš nekog kojeg zaista i sam preporučuješ ili koristiš. Poštujem kada netko od svog profila pokrene svoj vlastiti posao ili mu profil postane mjesto oglašivanja. Moj profil je isključivo moj hobi i moje slobodno vrijeme koje volim provesti pišući o različitim temama iz našeg života. Veselim se svemu što nas tek čeka i nadam se da ću i dalje pronalaziti dovoljno inspiracije za pisanje. 

                                                                           Studio Partum