Životne priče jedne mame

Studio Partum Čini li se i vama ili je to samo kod mene da se odmah nakon pitanja o spolu bebe, krije pitanje o dojenju ? Onako usput tijekom razgovora, pita se novopečenu mamu ili njenu mamu ili svekrvu, ili muža: "Jel' doji?" I onda ovisno o odgovoru, ide daljnji razgovor. Ako je odgovor potvrdan, ide jasan stav kako je to normalno i potpuno prirodno i nešto što se podrazumijeva. Ako je odgovor negativan onda ide neprimjetno okretanje očima i razgovor se okreće u drugom smjeru. Zašto je to tako? Zašto se majke svrstava u dvije kategorije? Dojilje i ne-dojilje i po tome ih se ocjenjuje i kritizira? Zašto? Zašto naše društvo na temelju toga ocjenjuje mame? Da, dojila sam svoju djecu i dojim još uvijek. Ali isto tako sam s prvim koristila adaptira no mlijeko kad mu je bilo potrebno, jer ja nisam imala dovoljno mlijeka. U koju ja onda kategoriju spadam? U koju kategoriju se nalaze mame koje se trude, plaču i čine sve da doje svoje dijete ali im to ne ide od ruke? U koju kat...

 Pričat ću ti dječače moj o ovoj povijesnoj godini.  Pričat ću ti kako je bilo kad su zagrljaji i susreti, druženja i  poljupci stavljeni na čekanje.  Pričat ću ti o tome kad smo utjehu tražili u naša četiri zida i kad nam je naš stan bio utočište. Pričat ću ti o tome kako su potresi razrušili kuće i zgrade, ali ne i zajedništvo i duh ljudi.  Pričat ću ti o tome kako je u nekoliko minuta sve srušeno, a bilo je potrebno samo nekoliko sati da se svi ujedine i pomognu.  Pričat ću ti o tome da si rođen u godini koja je mnogima za zaborav, u godini kada se sve čini tako krhko i slomljivo, u godini koja će mnogima promijeniti život, u godini u kojoj smo svakodnevno slušali o smrti i boli, o godini koja nas je potisnula do naših krajnjih granica.  Sve ću ti to jednom ispričati, sve ćeš to jednom čuti, ali za sad je jedino važno da si ti s nama i da si ti naše svijetlo u ovoj godini.  Ti si naš pokretač i točka na kraju ove godine.  Zahvalna sam na t...

Današnjim tekstom želim malo naglasiti ulogu muškaraca u našem društvu i obitelji. Iako se oduvijek smatra kako je glavna uloga muškarca u društvu da radi i donosi novac u obitelji. Ostale uloge i funkcije se gotovo zanemaruju ili štoviše postaju i tabu tema. Ako tata kaže da je uzeo rodiljni dopust, to je kod nas nezamislivo ili smiješno. Kad tata uzme bolovanje za čuvanje djeteta, svi se čude i pitaju gdje je mama. Zašto je to tako? Zašto je iskrivljena slika tate u obitelji? Zašto još uvijek gledamo na oca kao patrijarhata, koji glasno i jasno odlučuje sve u obitelji, jer njegova je zadnja riječ?  Zašto je društvu teško doživjeti tatu kao osobu koja ravnopravno odgaja svoje dijete i koja obavlja sve roditeljske i ostale obaveze i dužnosti?  Društvo ima drugačiju sliku oca koju trebamo promijeniti. Kako? Pričanjem i pisanjem o tome. Istina, nisam ni ja mislila na tu temu dok mi naš bliski prijatelj nije rekao kako se njihova uloga često zanemaruje i ne naglašava . Uvijek se...

unsplash.com Vjerujem da nas je ova 2020. godina prije svega puno toga naučila i namučila. I svakako će biti zapisana u povijesti za sve buduće naraštaje. Ova 2020. godina bila je izazovna godina, vjerojatno najizazovnija i najčudnija godina u mom životu. Jer sve što si ne tako davno, samo prije godinu dana, smatrao normalnim i sve što si radio svaki dan, poput običnog prijateljskog pozdrava, zagrljaja ili samo dodira s osobom, je postalo strano i nepoželjno.  Vjerujem da mnogi misle i kažu kako bi ovu godinu trebalo jednostavno prekrižiti i izbaciti iz kalendara, ali mislim da ipak ima nešto dobrog u ovoj godini. Iako ima više negativnih priča oko nas, iako nas svaki dan bombardiraju brojevima i vijestima iz bolnica, iako često umjesto pozitivnih priča, slušamo i gledamo samo negativne priče, iako su i mnogi izgubili posao ili su u potrazi za novim poslom, potrebno je napisati i istaknuti nešto dobro. Potrebno je reći nešto pozitivno u moru loših vijesti , potrebno je napisati neš...

                                                    Nisam imala plan niti ideju za Božićne ukrase ili ukrašavanje. Ali htjela sam iskoristi ono što sve već imam u stanu, a prošlih godina nisam imala dovoljno vremena ili volje da sve stignem. Donosim vam tri ideje za božićne ukrase ili dekoracije koje nam već ukrašavaju stan, iako nismo još izvadili božićno drvce iz kutije. To nam je u planu ovaj vikend napraviti, taman za sv. Nikolu.  Krenimo s prvom idejom, a to je adventski kalendar.  Ovaj adventski kalendar namijenjen je ove godine isključivo za starijeg sina, jer mlađi je još premali. Za izradu kalendara iskoristile sam papirnate vrećice koje sam kupila još prošle godine u Tedi-u, naljepnice s brojevima koje dođu s pakiranjem, bijeli marker također kupljen u Tedi-u. Najprije sam ukrasila vrećice, vrlo jednostavno, samo uz pomoć bijelog markera,...

Razmišljajući o čemu da pišem, nekako je logični slijed bio da pišem o svom porodiljnom dopustu. Jer, trenutno sam na njemu nešto više od deset mjeseci i jer je ubrzo kraj samog porodiljnog. Krenut ću od početka, kada sam mislila da će porodiljni trajati cijelu vječnost. Tako mi se nekako učinilo, kad sam mjesec dana prije poroda otvorila svoj porodiljni dopust. Trebam li uopće napisati koliko sam pogriješila? Trebam li uopće reći kako mi se čini da sam tek nekoliko tjedana na porodiljnom? Ne trebam, jer svi znamo kako vrijeme leti. Odnosno vrijeme nam curi iz dana u dan, vikende koje toliko čekamo da dođu kako bi napokon svi bili skupa, nam jednostavno munjevito pobjegnu dok se okrenemo oko sebe.  Hoćemo reći koliko je #projektporodiljni divan i prekrasan, ali i zahtjevan, iscrpljujuć i ponekad težak. Ali mislim da to svi znaju. Neću sad opisivati svoje mjesece, dane i slično, ali željela bih podijeliti neke važne trenutke koje sam doživjela na porodiljnom. Sjećam se kada sam doš...

Iako mi je ovo drugo dijete, mislim da sam sad više bila u strahu nego kad sam s prvim krenula s dohranim. Sada u moru svega, svakakvih novih metoda, raznih dodataka za jelo, raznih teorija kada treba krenuti ili ne, kažem vam iskreno, nije mi bilo svejedno krenuti, jer nisam znala kako ću se ponovno snaći. Ipak je prošlo skoro 8 godina kad sam zadnji put bila na početku dohrane, ne sjećam se puno toga, znam samo da je jeo sve što sam mu skuhala i da nam je cijela ta priča bila odlična i divna.  S tim načelom da nam i ova dohrana krene kako treba, polako, postepeno i bez stresa, veselo i s osmijehom na licu, krenuli smo u našu novu avanturu: DOHRANA.  Možda je važno reći kako ovaj moj malac za razliku od brata nikad nije jeo ništa osim majčinog mlijeka. Ovaj malac je jedan veliki sisoljubac i jako puno voli sisati i jesti što se po njemu može i vidjeti.  S dohranom smo krenuli nekoliko dana prije navršenih 6 mjeseci, jer po preporuci pedijatrice i po preporuci Svjetske zd...