Životne priče jedne mame

Promatrajući danas  društvene mreže  teško je ponekad pronaći dobar sadržaj koji je zanimljiv, poučan i zabavan.  Društvene mreže danas nude sadržaj u kojem je potrošnja neophodna, ili se barem tako čini.  Pitam se: Jesam li ja upravo ušla u neku trgovinu ili na nečiji feed? Jer kuponi se dijele, popusti se zbrajaju, a kvalitetnog sadržaja nigdje. Izgleda da to svima nama odgovara jer takav se sadržaj prodaje i gleda. Samo se pitam za koga? Jer ako nemaš najnoviju njihaljku ili kolica za bebe, već imaš naslijeđena koja će svejedno sasvim dobro poslužiti, kako to onda prikazati na društvenim mrežama? Znam ja to da je sve dobra marketinška igra i da smo svi mi njihovi potencijalni kupci. Zato se to sve i prodaje i reklamira na svakom kutku društvenih mreža. Ali pitam se opet : Do kada? Znam, sad ćete mi reći, da uvijek postoji opcija  unfollow . I vjerujte mi, dobro da postoji, jer jednostavno makneš iz svog vidokruga sve što ti ne odgovara i smeta. Ali opet nekak...

Naša otočka pustolovina došla je pri kraju. Naš obiteljski godišnji odmor je završio, i polako se vraćamo u svakodnevnu rutinu. Još malo uživamo u ljetnim radostima prije povratka u školske klupe i novim obavezama. Jesmo li se odmorili dok smo bezbrižno "otočarili" ili umorili?  Ako kažem da smo se jedan tren smijali od uha do uha, a drugi tren galamili po kući, bila bi najrealnija scena kao iz nekog dobrog humorističnog filma. Zaista je bilo tako. Kad samo stigli na naš otok i u naš novi dom sljedećih dva tjedan bila nam je potrebna prilagodba koja je trajala otprilike dva dana. Posebno je ta prilagodba na novu okolinu i prostor bila potrebna našem malcu, kojemu je sve bilo novo i zanimljivo. Ta dva dana bila su izuzetno stresna i za mene, jer je malac slabije jeo i bilo je jako izazovno priviknuti ga na novi dom. Bila su mu zanimljiva vrata od terase koja je stalno otvarao i zatvarao, pa je stalno izlazio na vanjsku prostranu terasu, pa se počeo penjati stepenicama. Sve što...