Životne priče jedne mame

Studio Partum Čini li se i vama ili je to samo kod mene da se odmah nakon pitanja o spolu bebe, krije pitanje o dojenju ? Onako usput tijekom razgovora, pita se novopečenu mamu ili njenu mamu ili svekrvu, ili muža: "Jel' doji?" I onda ovisno o odgovoru, ide daljnji razgovor. Ako je odgovor potvrdan, ide jasan stav kako je to normalno i potpuno prirodno i nešto što se podrazumijeva. Ako je odgovor negativan onda ide neprimjetno okretanje očima i razgovor se okreće u drugom smjeru. Zašto je to tako? Zašto se majke svrstava u dvije kategorije? Dojilje i ne-dojilje i po tome ih se ocjenjuje i kritizira? Zašto? Zašto naše društvo na temelju toga ocjenjuje mame? Da, dojila sam svoju djecu i dojim još uvijek. Ali isto tako sam s prvim koristila adaptira no mlijeko kad mu je bilo potrebno, jer ja nisam imala dovoljno mlijeka. U koju ja onda kategoriju spadam? U koju kategoriju se nalaze mame koje se trude, plaču i čine sve da doje svoje dijete ali im to ne ide od ruke? U koju kat...

Razmišljajući o čemu da pišem, nekako je logični slijed bio da pišem o svom porodiljnom dopustu. Jer, trenutno sam na njemu nešto više od deset mjeseci i jer je ubrzo kraj samog porodiljnog. Krenut ću od početka, kada sam mislila da će porodiljni trajati cijelu vječnost. Tako mi se nekako učinilo, kad sam mjesec dana prije poroda otvorila svoj porodiljni dopust. Trebam li uopće napisati koliko sam pogriješila? Trebam li uopće reći kako mi se čini da sam tek nekoliko tjedana na porodiljnom? Ne trebam, jer svi znamo kako vrijeme leti. Odnosno vrijeme nam curi iz dana u dan, vikende koje toliko čekamo da dođu kako bi napokon svi bili skupa, nam jednostavno munjevito pobjegnu dok se okrenemo oko sebe.  Hoćemo reći koliko je #projektporodiljni divan i prekrasan, ali i zahtjevan, iscrpljujuć i ponekad težak. Ali mislim da to svi znaju. Neću sad opisivati svoje mjesece, dane i slično, ali željela bih podijeliti neke važne trenutke koje sam doživjela na porodiljnom. Sjećam se kada sam doš...