Životne priče jedne mame

                                                                                                                                                            Foto: unsplash.com Kraj nastavne godine je iza nas, ali pitanje ocjena i ocjenjivanja je još uvijek aktualno. Vruća tema ovih dana. Zašto je to tako? Zašto je sada važno fotografirati učenike s pohvalnicama i svjedodžbama i sve to objaviti na društvene mreže? Zašto  je važno napisati kako je prošao s odličnim uspjehom (5,00)? Određuje li nas to? Određujemo li tako svoju djecu, dijelimo ih na odlikaše i na one ostale? Stavljamo li ih u kalupe...

Naša otočka pustolovina došla je pri kraju. Naš obiteljski godišnji odmor je završio, i polako se vraćamo u svakodnevnu rutinu. Još malo uživamo u ljetnim radostima prije povratka u školske klupe i novim obavezama. Jesmo li se odmorili dok smo bezbrižno "otočarili" ili umorili?  Ako kažem da smo se jedan tren smijali od uha do uha, a drugi tren galamili po kući, bila bi najrealnija scena kao iz nekog dobrog humorističnog filma. Zaista je bilo tako. Kad samo stigli na naš otok i u naš novi dom sljedećih dva tjedan bila nam je potrebna prilagodba koja je trajala otprilike dva dana. Posebno je ta prilagodba na novu okolinu i prostor bila potrebna našem malcu, kojemu je sve bilo novo i zanimljivo. Ta dva dana bila su izuzetno stresna i za mene, jer je malac slabije jeo i bilo je jako izazovno priviknuti ga na novi dom. Bila su mu zanimljiva vrata od terase koja je stalno otvarao i zatvarao, pa je stalno izlazio na vanjsku prostranu terasu, pa se počeo penjati stepenicama. Sve što...

"Kad postaje lakše?"  Pitala me jedna novopečena mama.  "Kako je s dvoje djece?"  Dodala je usput još i to.  Kroz glavu mi je samo prošlo, da budem iskrena ili da malo slažem. Ali rekla sam joj iskreno: "Trenutno mi nije lako niti će mi biti lakše ali se nadam da ćemo kroz dvije godine doći na svoje i da će nam biti malo jednostavnije. "  Složila se sa mnom, i glasno smo se nasmijale, nadajući se da će ovo što govorim doista i biti tako.  Zvuči li ovo pitanje možda sebično? Kad će postati lakše?  Neki će reći što si rodila djecu, ako sad tu kukaš i čekaš da ti bude lakše. Neki će se složiti sa mnom. Treći će mumljati u bradu i samo potiho nešto prokomentirati. Četvrti će samo odmahnuti glavom i nadati se da ovo što govorim ima smisla.  Da, utjeha je ponekad ono što nam svima treba. Utjeha da će doći dan kada nećeš trebati skakati za svaku stvar, govoriti za svaku stvar ili radnju, odraditi lavovski posao kako bi svi bili sretni i radosni. Možda j...

Studio Partum Čini li se i vama ili je to samo kod mene da se odmah nakon pitanja o spolu bebe, krije pitanje o dojenju ? Onako usput tijekom razgovora, pita se novopečenu mamu ili njenu mamu ili svekrvu, ili muža: "Jel' doji?" I onda ovisno o odgovoru, ide daljnji razgovor. Ako je odgovor potvrdan, ide jasan stav kako je to normalno i potpuno prirodno i nešto što se podrazumijeva. Ako je odgovor negativan onda ide neprimjetno okretanje očima i razgovor se okreće u drugom smjeru. Zašto je to tako? Zašto se majke svrstava u dvije kategorije? Dojilje i ne-dojilje i po tome ih se ocjenjuje i kritizira? Zašto? Zašto naše društvo na temelju toga ocjenjuje mame? Da, dojila sam svoju djecu i dojim još uvijek. Ali isto tako sam s prvim koristila adaptira no mlijeko kad mu je bilo potrebno, jer ja nisam imala dovoljno mlijeka. U koju ja onda kategoriju spadam? U koju kategoriju se nalaze mame koje se trude, plaču i čine sve da doje svoje dijete ali im to ne ide od ruke? U koju kat...

 Pričat ću ti dječače moj o ovoj povijesnoj godini.  Pričat ću ti kako je bilo kad su zagrljaji i susreti, druženja i  poljupci stavljeni na čekanje.  Pričat ću ti o tome kad smo utjehu tražili u naša četiri zida i kad nam je naš stan bio utočište. Pričat ću ti o tome kako su potresi razrušili kuće i zgrade, ali ne i zajedništvo i duh ljudi.  Pričat ću ti o tome kako je u nekoliko minuta sve srušeno, a bilo je potrebno samo nekoliko sati da se svi ujedine i pomognu.  Pričat ću ti o tome da si rođen u godini koja je mnogima za zaborav, u godini kada se sve čini tako krhko i slomljivo, u godini koja će mnogima promijeniti život, u godini u kojoj smo svakodnevno slušali o smrti i boli, o godini koja nas je potisnula do naših krajnjih granica.  Sve ću ti to jednom ispričati, sve ćeš to jednom čuti, ali za sad je jedino važno da si ti s nama i da si ti naše svijetlo u ovoj godini.  Ti si naš pokretač i točka na kraju ove godine.  Zahvalna sam na t...