Zašto blog?

Iako sam imala na umu neku drugu temu za obraditi, mislim da je ipak red reći zašto sam odlučila pokrenuti blog i što ja zapravo ovdje radim. Ne, nisam ovdje jer mislim da ću sad preko noći postati poznata blogerica. Daleko sam ja od toga, miljama daleko, ja sam više ovdje u prolazu i rješavam sve nekako u hodu. Tako je i nastao ovaj blog, u hodu i preko noći (kada djeca spavaju). Iako pomisao na pokretanje bloga je već neko vrijeme u mojoj glavi (moglo bi se reći nešto više od godine dana), ali nikako da se spoje sve zvijezde i da se to i ostvari. Ali izgleda da ipak je jer ovo pišem. Rekla sam si zašto ne pokušati pisati kad ionako uvijek nešto pišem, zašto to onda ne staviti online pa možda se i nekome svidi. Iako ne treba se nikome ni svidjeti ni lajkati ni šerati, ovo je meni za ljubav. Baš je. Ovo je moja želja, moje vrijeme, moje pisanje i moje razmišljanje. Ne očekujem uzvike oduševljenja, pljeskanje ili slično. Sve što pišem i što ću pisati nastaje kao poticaj svemu što promišljam u svakodnevnim poslovima jedne mame.

          

Dugo sam govorila i mislila kako mi blog nije potreban, jer nemam vremena, a ponekad ni volje. Jer ponekad mi je teško sve staviti na papir što mislim i osjećam. Čekala sam i neki poticaj da krenem u meni potpuno nepoznate vode, kao što je pokretanje i pisanje bloga. Mislila sam da nisam dovoljno stručna da sve to sama odradim i da će mi netko uskočiti, ali shvatila sam ili ću kao i većinu toga u životu sama ili ništa od toga. Pa sam si rekla sam ili sad ili odmah sad. Zašto baš sad? Ako ću ikad imati zrno više vremena u životu, to je sad kad je projekt #porodiljni u tijeku, iako ga je već više od polovine prošlo. I tako sam krenula, u gluho doba noći, dok se mačke svađaju ispod mog prozora i dok otkucava sat sa zvonika, jedna obična mama odlučila se pokrenuti i zavrtjeti kotač. Odlučila sam izaći iz svoje komfor zone i učiniti nešto za sebe. Odlučila sam pisati o svemu, o majčinstvu, o roditeljstvu, o odnosima, o ljubavi itd. Trebala mi je samo 31 godina da se napokon oslobodim. Ali nikad nije kasno, zar ne? 

Osim toga važno je i reći zašto se blog zove ovo.smo.mi. Vrlo jednostavno, jer pišem kako mama dvojice dječaka i kao žena i supruga. To nisam samo ja, već smo svi mi. Oni su moja utjeha, moja snaga, moja prva i posljednja misao. A uostalom ovaj blog je nastao zbog njih, jer su mi vječna inspiracija i nepresušan izvor za pisanje. Stoga sve što pišem to smo mi. Da više saznate tko smo to mi, škicnite na moj IG profil ovo.smo.mi i nećete pogriješiti. 

Možda je zgodno znati kako pišem tekstove za portal Supermame već nešto malo više od dvije godine. Mogla bih reći da sam tamo probila led i okuražila se pisati. Neke svoje drage i stare tekstove ubacit ću i ovdje na blog. 

Mislim da sam za svoj prvi blog post, ako se to tako kaže, dovoljno napisala i dala dobar uvod za sve moje buduće blogove, koje se nadam da će ih biti u što većem broju. Što da kažem, osim čitamo se ubrzo.