Dobar početak godine?

 Odlično smo krenuli u ovu već deset dana novu godinu. Pitate se kako? Pa s temperaturom naravno, srećom nije dugo trajala, ali opet dovoljno dugo da mama uzme bolovanje i ostane doma s malcem odmah nakon školskih praznika. 

I mogu vam reći da jedva čekam sutra povratak na posao, jedva čekam povratak u rutinu, jer ovo kad sam samo doma mi je već dosta. Nisam izašla iz tajica i razvučene majice danima već, više ni ne znam kako je biti u društvu s nekime osim mojih ukućana. Znate što mi najviše ide na živce kad sam samo doma? Što više pospremam, čistim, usisavam, brišem i kuham to se sve više nereda radi. To je jednostavno nemoguće, vratim stvari na svoje mjesto u dnevnom boravku, u sobi je već gomila robe koja me čeka da se sredi, kada to riješim onda kuhanje ručka, pa pospremanje, itd. Imam osjećaj da stalno nešto radim, i da se stalno vrtim u krug, jer koliko god čistila neredu nikad kraja. Na kraju dana budem umornija nego kad dođem doma s posla i kad me čeka tek kuhanje i sve ostale aktivnosti. 

Zanimljivo je to kako kad radim onda manje nereda, prašine ili neuredne robe vidim, a dok sam doma samo mi to bode oči. Što ćete, to je trenutno moja opsesija. Ali ipak ove godine sam pametnija bila barem tijekom božićnih praznika, jer nikad manje opterećena nisam bila da sve mora biti savršeno. I nije bilo, a opet mi je bilo ljepše nego nikad. Nisam ispekla niti jedan kolač, osim onih kolača za koje nisam trebala paliti pećnicu, stan sam nikad skromnije dekorirala i nisam pazila na svaki detalj, a zapravo sam doživjela više doživljaja nego posljednjih godina. Jer sam si priuštila neobavezna druženja, putovanja i izlaske umjesto da sam sređivala stan do zadnje mrvice. I znate što, sljedeće godine sve opet ponavljam, osim ove temperature. 

Pa da nabrojim, da imam kao podsjetnik za sljedeću godinu i svaku drugu, odradila sam solo izlet sa sestrama, dvije wine and art radionice, odgledala baletnu predstavu Orašar, otputovali kod prijatelja za vikend, napokon nismo dočekali novu godinu doma, nego na putu s prijateljima, muž i ja smo bili solo na koncertu i otišli na mini izlet. I sigurno sam nešto zaboravila, ali ovo je sjajna uvertira u ovu ne tako novu godinu u kojoj želim baš to, manje živciranja, manje vremena provodeći pospremajući i pripremajući, a više vremena jednostavno samo živjeti. Uživati u sunčanom danu, uživati u šetnjama, u kavama, u bacanju kamenčića, u igranju skrivača, u druženju, u razgovoru, u svemu lijepom i što manje vremena provoditi samo u stanu, jer to onda znači da je netko bolestan, a toga želim što manje u ovoj godini. 

Za kraj moram napisati da sam prošle godine bila jako malo aktivna ovdje, na svom blogu, napisala sam samo tri teksta, ali zato sam bila aktivnija na drugim poljima, pisanju za školske vijesti i tekstove. Pronaći neki balans u svemu tome, i kako organizirati vrijeme za pisanje pored svega drugog je moja dilema koja ostaje i za ovu godinu. Ali trudit ću se barem jednom mjesečno napisati tekst na blogu, ali morate znati da prije toga moram imati pospremljenu kuhinju i dnevnu jer inače ništa od pisanja.  Kažem vam začarani krug. A sad idem provjeriti jesam li sprema za povratak na posao. 

Do skorog čitanja.